Etnografska zbirka utemeljena je s osnutkom Muzeja, davne 1953. godine. Tada se još po selima moglo naći mnogo toga iz nekadašnje tradicijske seljačke kulture, djelomično u svakidašnjoj uporabi, sačuvanog na tavanu ili u sjećanjima. To su bile kuće i još više gospodarski prostori, poljodjelski alat, namještaj, tkanine, odjeća, običaji, od božićnih do svatovskih, pjesme, ples. To je okvir onoga što je Muzej pribavljao i čuvao. Otkupljivali su se predmeti materijalne kulture, snimalo se graditeljstvo, običaji i što se nije moglo spremiti, bilježila su se sjećanja o nekadašnjem životu, istraživala stručna literatura i građa o prošlosti ovog kraja. Među prvim predmetima nabavljenim za Etnografsku zbirku bili su primjerci tradicijskog odijevanja i drugi tkani komadi. Pod pojmom „narodna nošnja“ podrazumijeva se tip odjeće koji je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće odvajao seljački od građanskog sloja. Čine ga: odjeća, obuća, nakit te češljanje odnosno uređenje glave.

Najstarije fotografije koje koje muzej ima s nošnjama iz virovitičke okolice one su iz 1985. i 1903. godine iz sela Rušana i Špišić Bukovice, a sa sajma, proštenja i tržnice u Virovitici fotografije iz 1926. pokazuju nošnju kakva se nosila u okolnim selima. U zbirci je prikupljeno i čuva se na desetke kompleta i još veći broj pojedinačnih komada, većim dijelom ženskih odjevnih predmeta iz sela virovitičke okolice.

Nakon tkanina, u zbirci je naviše predmeta od drva. Na virovitičkome području pravili su se tkalački stanovi s vodoravnom osnovom. U zapadnome dijelu učestaliji je naziv nared dok je najrašireniji naziv stan. Nared se smatrao vrijednom imovinom koju je djevojka po udaji dobivala kao miraz ili nasljedstvo. Svaka domaćica se skrbila da u kući ima dovoljno platna kako za odijevanje tako i za kućanstvo (razne krpe, plahte, ručnici i drugo).

U Muzeju se čuvaju vrijedni primjerci preslica s kraja 19. stoljeća. Preslice ili prela su drvena pomagala za pravljenje niti. Preslice virovitičkoga područja, većinom kopljastog tipa, imaju raznovrsne motive – geometrijske i cvjetne.

Osobita vrijednost u seoskim domaćinstvima bilo je platno i prehrambene namirnice. Te vrijednosti (vilani, stoljnjaci, odjeća) čuvale su se u drvenim škrinjama. Tzv. sigečanke su škrinje za odjeću i platno. Ukrašene su raznim geometrijskim motivima.

Najviše drva i vještine trebalo je za gradnju kuće i gospodarskih zgrada. Od toga u Muzeju, a i na terenu, nažalost ima samo djelomičnih oskudnih ostataka. U fototeci se čuva veći broj snimaka tradicijskog graditeljstva virovitičkog kraja. Najstarije su snimke takvih kuća u samom gradu i to iz 1904. godine. Sačuvan je izgled čitavih ulica s nizovima kuća, pretežno zabatom postavljenih prema ulici, sa slamanatim poluskošenim krovom i dva mala prozora.

Do danas je Etnografska zbirka doživjela nekoliko stalnih postava. Posljednji je napravljen kompromisno – nakon konzervatorskih istraživanja Dvorca, stalni postav iz 1992. godine vraćen je s izmijenjenom koncepcijom.

Etnološka zbirka trenutno ima oko 2.100 tradicijskih predmeta iz 19. i 20. stoljeća. Svi predmeti su evidentirani s unesenim osnovnim podacima, a više od 2/3 predmeta je i dodatno opisano i stručno obrađeno.

Etnologija virovitičkoga područja bavi se proučavanjima naroda i narodnih običaja na području od Kladara na zapadu Virovitičko-podravske županije do sela Cabune na istoku. Specifičnost ovog područja u etnografskoj baštini je spoj i preplitanje elemenata Slavonije (sa istoka županije) i Podravine (sa zapada županije). Spomenute karakteristike se ogledaju od govora preko odijevanja, prehrane, običaja do pjesme i plesa.